Koncertni Nomadi

Friško je završio Inmusic , koji ovisnički iščekujem cijele godine. I tako već godinama,iz godine u godinu, a sebe kristalno jasno vidim i kako me taj fetiš drži i kada budem u penziji ( ili nikada neću biti u penziji jer će me drito iz firme prebaciti na Mirogoj, sudeći po novitetima sa godinama staža). U hodočašćenjima na Inmusic ali i na brojne druge koncerte, upoznala sam tijekom desetljeća razne vrste hodočasnika i onih koji to nisu :

• Požrtovne vjernike: pobožno i redovno idu isključivo na bandove koje vole, u njih je muzički odabir strogo ciljan . Kod njih nema zafrkancije, ozbiljna svojta.

• Muzički znatiželjne: ti vole poslušati i nešto drugo, npr. redovno idu na Metallicu ili Maidene ali onda skoknu i na Pink, da počuju i malo drugačijeg ( po njima ) kvalitetnog izričaja.

• Fanatike: naravno, oni su agresivna sekta. Za njih je "izvrsno" isključivo i jedino ono što oni vole, a sva ostala muzika je izložena njihovim rugalačkim i neargumentiranim pljuvanjima.

• Sakupljače bodova: idu gdje god, ko muhe bez glave, da bi se kasnije hvalili na kojim su sve koncertima bili.

• Promiskuitetne: ovi ko kurve idu bilo gdje, gdje god ih neko pozove, zato što je to trendi ili gdje dobiju mukte kartu.

• Istinske obožavatelje: obožavaju ciljanog muzičara, ali cijene i mnoge druge, hodočaste srcem a ne mozgom, hodočaste često i muzički radoznalo, ali hodočaste prvenstveno zato da bi hranili svoju nezajažljivu muzičku glad koja čuči u njima ko neko primitivno božanstvo kojem moraju prinositi žrtve, jer tu glad nikada neće skroz nahraniti, dokle god dišu ovdje, u ovom Tijelu i u ovom Životu, a vjerojatno će ta tinjajuća ljubav biti prenijeta i nakon gašenja ovog programa.

• Nabiguzice: to su oni koji se moraju nabiguziti u prve redove tik ispred pozornice i onda ili zdušno urlaju sa pjevačem ili mu šalju srčeka a u pripremi imaju cvijeće ili transparent sa muzičkom željom ili ko as na cenera tutnu svoju ploču koju su donjeli da bi dobili autogram ili cijelo vrijeme mahnito snimaju da bi često puta već i za vrijeme trajanja koncerta to objavili na društvenim mrežama- njihova glavurda u prvom planu fotke a u pozadini pjevač u saltu naglavačke.

• Izbirljive/ komotne : pomno ( što ne znači i"znalački") biraju na koji koncert će ići, što ne ovisi samo o ciljnom muzičaru već i o tome da li je koncert dovoljno blizu njihove kuće, ima li u blizini parking, imaju li s kim ići, imaju li odnosno nemaju li sutradan ujutro važan sastanak na poslu i da li su dovoljo ne-umorni da bi išli na koncert.I slične trivije.

Umišljam si da sam Istinski obožavatelj, premda, na svoje veselje, često šmugnem i u druge pravce. Ako smo na istoj valnoj duljini, znate koji su to.

Među ovim mnoštvom ima onih koji detaljno analiziraju svaki koncert i skoro uvijek je ko za vraga bolji onaj koncert na kojem su oni bili od onog na kojem njihov zadivljeni ili zavidni sugovornik nije bio. A to pretenciozno analiziranje! Kritički analizirati boju umjetnikovog glasa, iščuđavati se kako umjetnica izgleda ("vidi je kako je ostarila!", a u svojoj glupoj glavi se referira na njezin izgled sa postera Bravo iz 1983.godine ), prigovarati na izbor pjesama , uopće drznuti se tupavim nožićem secirati umjetnike koji imaju muda stati pred nas onako kako se mi nikada ni pred kim nebi usudili stati, koji imaju muda ogoliti svoju dušu ispred nas i pri tome nam dati svoje srce na pladnju,ta nemušta laprdala ispadaju ko rulja u areni koja gleda gladijatorske igre i sumanuto klikče kada lav dograbi gladijatora.

Većina hodočasnika je međusobno natjecateljski jako raspoložena i vole se međusobno hvaliti na koliko su koncerata i gdje bili.

I sada pitanje koje postavljam često sama sebi a onda i ostalima koji su u istoj kaši kao ja: koliko koncerata i u kojoj dinamici možemo KVALITETNO procesuirati ? Pod time mislim koliko dugo nakon koncerta možemo ostati u tom sanjivom i fantastičnom filmu u svojoj glavi, u toj nadrealnoj dimenziji, u tom bestežinskom stanju ? Koliko snažno možemo zadržati taj osjećaj? Koliko za redom koncerata u njihovom gustom rasporedu (a često je riječ o dva ili tri dana za redom, ili tjedan za tjedom ) je moguće procesuirati ? Također je XXL izazov kada se koncerti zaredaju dan za danom u raznim gradovima i taj podvig unatoč općoj dobroj kondicij i prethodnim kondicijskim pripremama (u vidu mega vitaminskih pripravaka i proteinske hrane) ne znači ama baš ništa, ako vas ne pogoni srce i glad.

Jer, što može zamijeniti taj gorući žar u grudima, to pulsiranje u sljepoočnicama, tu cijelu predigru: prvo, luđačko iznenađenje ko da sam dobila na lutriji kada koncert bude objelodanjen, onda mahniti usklik kada se dočepam karte ( ako je do karata teško doći,onda postaje i urlik, a sve je češći jer su inozemne stranice za kupnju to maksimalno zakomplicirale pa je kupovina karte postala ko test koncentracije za popratiti hrpu lozinki ili bjesomučnog čekanja u nekim virtualnim čekaonicama, u kojima iz usluge naizmjence moraju kampirati svi ukućani i prijatelji ), potom bjesomučna puštanja koncertnog ljubimca mjesecima, tjednima, danima prije- što se koncert bliži to je slušanje i pjevanje intenzivnije, doma, u autu i u svakoj mogućoj prilici , a ako treba maltretiram time i sve oko sebe i snubim ih da uživaju skupa sa mnom . Ponekad pribjegnem i drugoj krajnosti a ta je simulirana apstinencija danima prije koncerta, da bi me na koncertu željnu, jače šusnulo. Što može zamijeniti to iščekivanje kada se tik prije početka koncerta ugase svjetla i krenu prvi laseri ili reflektori, i na scenu stupi naš objekt požude ? Mnogi od njih su sjećanja mojih minulih života, ogledalo sadašnjih snova i želja, bude moje uspavane bujice i uvlače me u emotivni vrtlog u kojem se osjećam supijano, razdragano i volim cijeli svijet ! Poželim da to nikada ne prestane. I onda, nakon koncerta, osjećaj razdraganosti i olakšanja koji traje danima (ili je trajanje prekinuto idućim koncertom koji je prebrzo, i to je ono što me muči ).

Posljedica koncerata koji se hitro redaju a to je obično ljeti, meni je jo - jo efekt ( sad shvaćam ljude koji brzo mršave i debljaju se i tako ispočetka),samo što je ovom slučaju riječ o emocijama.

Nego,na koji idući koncert idete ?

Ja za par dana u Pulu na Jovanottija , spuhnulo me danas. Nije moj muzički izbor ali po dobrim glasnicima čujem da je uživo izvanredan. Uostalom , nakon što sam jutros ostavila 40 eura u kvartovskom dućanu za 1 vrećicu sitnog špeceraja koja je bila tak lagana da sam je na prstu jedne ruke donjela doma , nema te finacijske zapreke koja će me spriječiti da si priuštim koncert- sjećanje za cijeli život.

Ovaj put idem kao Muzički znatiželjna.